Najbolji europski košarkaši nekad i sad

igi-zgb je napisao/la:

miles-page je napisao/la:

evo da se i ja pridružim...

bivši: Dražen(ko bi reko )
u koji god klub došao odmah napravio prvaka od njih.bi i netsi bili prvaci da je ostao živ

sadašnji: tipujem na Nowitzkog,lagano ispred Gasola

zanimljivo kak niko ne spominje igrače van 'bivše naše'. trebali odma dat naziv foruma :biramo najboljeg košarkaša Europe(tj. hrvatske)

samo u ciboni i to jednom

ovo za netse neću komentirati
ali recimo da je na istoku i zapadu bilo barem 6 ekipa koje netsi nebi dobili NIKAD u play off seriji.

Cibona je 2 put s Draženom bila prvak Europe, pa jednom svajač kupa kupova i finale kupa Radivoja Korača, nakon toga je osvojio Kup Radivoja Korača s Realom, a i osvajanje prvenstva sa Šibenkom nije za odbaciti. Dakle i Dražen se naosvajao klupskih trofeja.

Sa druge strane Dražen je bio vođa NBA play off momčadi, a Kukoč 2-4 igrač u svojim ekipama, a i repka je pala stepenicu niže nakon Draženove pogibije. Svaki ima svojih prednosti, samo ovisi iz kojeg se kuta gleda.

Spiridon Kopicl je napisao/la:

igi-zgb je napisao/la:

miles-page je napisao/la:

evo da se i ja pridružim...

bivši: Dražen(ko bi reko )
u koji god klub došao odmah napravio prvaka od njih.bi i netsi bili prvaci da je ostao živ

sadašnji: tipujem na Nowitzkog,lagano ispred Gasola

zanimljivo kak niko ne spominje igrače van 'bivše naše'. trebali odma dat naziv foruma :biramo najboljeg košarkaša Europe(tj. hrvatske)

samo u ciboni i to jednom

ovo za netse neću komentirati
ali recimo da je na istoku i zapadu bilo barem 6 ekipa koje netsi nebi dobili NIKAD u play off seriji.

Cibona je 2 put s Draženom bila prvak Europe, pa jednom svajač kupa kupova i finale kupa Radivoja Korača, nakon toga je osvojio Kup Radivoja Korača s Realom, a i osvajanje prvenstva sa Šibenkom nije za odbaciti. Dakle i Dražen se naosvajao klupskih trofeja.

Sa druge strane Dražen je bio vođa NBA play off momčadi, a Kukoč 2-4 igrač u svojim ekipama, a i repka je pala stepenicu niže nakon Draženove pogibije. Svaki ima svojih prednosti, samo ovisi iz kojeg se kuta gleda.

mene o povijesti cibone nemoraš učiti jer smatram da o njoj malo ljudi zna više od mene,kao i da ima više dokumentiranih utakmica.

ja sam se samo osvrnuo na opasku da je dražen učinio prvaka od svake ekipe gdje je igrao jer to naprosto nije točno jer je osvojio 1 naslov prvaka u cijeloj karijeri.dapače,u finalnim utakmicama 1986. i 1989. odigrao je kriminalno,a isto tako u polufinalu 1988. protiv partizana i 1987. protiv crvene zvezde drugo poluvrijeme on i brat mu "imam samo desnu ruku,ne igram obranu i pucam nerezonske trice" su prodali prvenstvo...petrović nije znao igrati egal završnice,jer kad ga nejde nije znao stati,i zato je cibona gotovo sve egal utakmice gubila...i to obično kad je bilo bitno jer meni kao velikom navijaču cibone je najasno kako su zadar,zvezda,partizan završavali bolje u play offu...jugoplastika je neš drugo,oni su bili jači i 1988. već i uzeli prvenstvo,a u finalu kupa u rijeci je čutura košem u zadnjoj seknudi spasio dražena koji je opet usrao cijelu utakmicu šutem ispod 30% i prodanim loptama i šutevima kod 80-75 za cibonu...dečec je zabio preko 20+10...isto vrijedi i za finale u budimpešti za kriminalnim šutev i 11 izgubljenih lopti...nijedno finale taj nije igrao dobro osim atene 1985.,što reći o finalu kpk u novom sadu-tricee 1-8,bacanja 5-12,obrana zvani sir na zamolinu fredericku i andrei gracisu,srećom bio je tu čovjek za velike utakmice mihovil nakić...no,pozivam vas sve i dalje da čitate umjetne mitove časopisa košarka koji nameće jednoumlje i isključivo mišljenje kako je ptrović najbolji igrač bez premca i nikad mu se nisu vadile ovakve prilične greške...čovjek nikad nije bio kao kukoč i ćosić

iako je neosporni vođa netsa bio kenny anderson(all star igrač,uz derricka colemana također,oboje statistički bolji od dražena),i bili su ok ekipica...uspoređivati njega i kukoča u nba iz prizme tko je bio koji igrač u ekipi meni osobno neracionalno.kukoč je bio drugi ili treći igrč najbolje ekipe svih vremena igrajući uz najboljeg igrača svih vremena.

da se osvrnem i na ovo,repka jest pala na razinu niže od draženove pogije što je logično jer je izgubila ponajboljeg igrača i startnog beka.
to je nešto što se kukoču nemože zamjerati jer imam osijećaj da si zato to pisao...jer..

mi smo i nakon draženove smrti oslabljeni za prvog strijelca i ponajboljeg igrača igrali odlično,ali gubili smo samo od rusa.i njih nikako nismo mogli dobiti jer su nas uvodili u kontraritam i da se igralo 200 minuta mi nebi poveli.i to je činenica i čak sa draženom je upitno jel bi dobili...pa i u barceloni su nas vodili 39 minuta i 50 sekundi i da sami nisu usrali,mislim na 1 za 1 bacanja volkova koja je 4x fulao u završnici nebi mi njih dobili nikad,kao i da je suđen faul na gorinu koji je objektivno postojao.mi tu utakmicu nismo dobili koliko su je rusi izgubili...dakle i nakon draženove pogibije naša repka je bila najbolja u svijetu uz američku uz crnu mačku ruse koje nismo mogli dobiti iako smo na svakoj poziciji bili jači.i nije pala na razinu ispod kako veliš....

Spiridon Kopicl je napisao/la:

Cibona je 2 put s Draženom bila prvak Europe, pa jednom svajač kupa kupova i finale kupa Radivoja Korača, nakon toga je osvojio Kup Radivoja Korača s Realom, a i osvajanje prvenstva sa Šibenkom nije za odbaciti. Dakle i Dražen se naosvajao klupskih trofeja.

Sa druge strane Dražen je bio vođa NBA play off momčadi, a Kukoč 2-4 igrač u svojim ekipama, a i repka je pala stepenicu niže nakon Draženove pogibije. Svaki ima svojih prednosti, samo ovisi iz kojeg se kuta gleda.

U cjelosti se slažem sa tekstom od igi-zgb . A da se rješimo još jenog mita o padu hrvatske košarke . Mogli smo ostati i sa Draženom , Tonijem .... i košarka bi bila danas gdje i je . Nemogu vjerovati da nakon 17 god neki puše iste nebuloze plasirane iz HKS- a . Dražen je bio vođa .... bla,bla ..., šmrc,šmrc....( da se razumijemo o pokojnom Draženu sve najbolje ) Sav lopovluk , neuspjehe , prebacuje se na Draženovu smrt i nedostatkom vođe . Pad Hrv. košarke je isključivo odgovornost HKS -a .

Treće mjesto je stepenicu niže od drugog mjesta. Isto tako Dražen je osvojio dosta trofeja.
Obojica su bili odlični košarkaši i za svakog se mogu naći neki argumenti zašto je bolji od drugog.
O Kukoču nisam napisao ni jednu lošu riječ, samo sam se osvrnuo na tvrdnju da je Dražen samo jednom u Ciboni donio naslov.
Osvojio je trofej i sa Realom i sa Šibenkom ako se to računa, Netsi su postali play off momčad.
Izbor najboljeg igrača svih vremena u bilo kojem sportu je teško objektivno ocjeniti. Uglavnom jezičac na vagi budu osobne simpatije. Tako mi u hrvatskoj spominjemo: Čosića, Dražena i Kukoča. Srbima su najbolji Bodiroga, Đorđević, Danilović, Divac. Litvancima Sabonis, Španjolcima Gasol, Njemcima Nowitski...

Nije mi namjera biti advokat HKSu, ali mislim da su za pad hrvatske košarke odgovorniji klubovi od HKSa. Ipak igrače stvaraju klubovi, a ne košarkaški savez. Nije košarkaški savez da su u klubovima uglavnom igrali stranci upitne kvalitete i veterani, a mladi igrači učili igrati sjedeći na klupi.

A zakaj se uopće ide uspoređivat Dražena i Tonija kad su njih dva totalno drukčiji košarkaši bili ? To je čisto stvar ukusa pojedinca. Po trofejima je teško uspoređivat njih dva. Drukčije ekipe i drukčije uloge na terenu. Ne bi ja okrivljaval HKS za mit o Draženu. On je zaista zaslužil da postane mit. Ništa lošega u tome nema. On je zaista mogel bit uzor svoj klinćuriji koja je primila ikad loptu u ruke i odlučila trenirat. Da se nije dogodila ta tragedija kaj netko uopče sumnja da on danas ne bi bil na parketu ? Ak ne u dresu, siguran sam da bi bil u odijelu. A kaj se tiče Tončeka kaj reć o košarkašu koji triput za redom osvoji Europski naslov ? Kojem u Beogradu usred početka rata publika plješće dok pobjeđje Partizan nevjerovatnom lakoćom igranja košarke. To kako je on igrao košarku je nešto meni najljepše kaj sam ja ikad vidjel od nekog našeg momka, a i šire. Ma meni su njih dva tolko različita, a jednako draga i kvalitetna.

Spiridon Kopicl je napisao/la:

Treće mjesto je stepenicu niže od drugog mjesta. Isto tako Dražen je osvojio dosta trofeja.
Obojica su bili odlični košarkaši i za svakog se mogu naći neki argumenti zašto je bolji od drugog.
O Kukoču nisam napisao ni jednu lošu riječ, samo sam se osvrnuo na tvrdnju da je Dražen samo jednom u Ciboni donio naslov.
Osvojio je trofej i sa Realom i sa Šibenkom ako se to računa, Netsi su postali play off momčad.
Izbor najboljeg igrača svih vremena u bilo kojem sportu je teško objektivno ocjeniti. Uglavnom jezičac na vagi budu osobne simpatije. Tako mi u hrvatskoj spominjemo: Čosića, Dražena i Kukoča. Srbima su najbolji Bodiroga, Đorđević, Danilović, Divac. Litvancima Sabonis, Španjolcima Gasol, Njemcima Nowitski...

Nije mi namjera biti advokat HKSu, ali mislim da su za pad hrvatske košarke odgovorniji klubovi od HKSa. Ipak igrače stvaraju klubovi, a ne košarkaški savez. Nije košarkaški savez da su u klubovima uglavnom igrali stranci upitne kvalitete i veterani, a mladi igrači učili igrati sjedeći na klupi.

ja mislim kako je krivica upravo na HKS-u.
naši klubovi su se našli u jako teškoj situaciji nastankom hrvatske.cibona je radila jako dobro i bila više nego konkurentna u euroligi.split je startao sa najbolje poziciju u CROBA jer su bili puni para od kukočeva transfera,ali oni su se sami ujebali jer je dosta išlo i ispod stola i zamućeno,ali su si i sami krivi kad se možemo sjetiti transfera seje bukve ili damira mršića koliko su plaćeni.ok imali su i peh sa mirom jurićem.zadar je teško kritizirati jer su bili u ratnoj blokadi cijeli grad,nisu mogli funkcionirati pod opsadom,dovesti igrača...ništa.

upravo se tada radilo dobro sa mladima.cibona je imala projekt dona koja je izbacila niz vrhunskih igrača i istodobno za nekakvu tricu arlauckasa i sabonisa ispuštala final four ili sa skorom 9-5 popušila prolaz 1994. radi igara panazhinaikosa i knorr bologne i naštelavanja.cibona se tada nije oslanjala na strance.

u to vrijeme dobar je i zagreb,domaća čista pepsijeva ekipa,igra se i sa barcelonom jebote i to izvrsno.split igra euroligu,pojavljuje se super jaki zrinjevac,čak i dinamo vinkovci igraju europu,nije li i rijeka dovela cvjetićanina i naglića.imamo najbolje mlade igrače u europi,o kakvim stranicma pričaš.od mire jurića,nikole vujčića,josipa sesara,dubravka zemljića,giričeka.a repka nam istodobno niže medalje,dok su komezec i perasović najbolji strijelci talijanskog i španjolskog prvenstva.kukoč je u nba naj 6. igrač lige i prvak.

i kaj se događa????? SABOR HKS-a U KARLOVCU I POČINJE URUŠAVANJE SVEGA U REŽIJI ŠIBENSKOG KONOBARA I KVAZI PODUZETNIKA PRVOTNO PREKO SVOJIH MARIONETA.tek kad je uništen savez,kad su uništene sve vrijednosti,kad je nestala košarka....e onda su se klubovi počeli urušavati...

mazohist je napisao/la:

A zakaj se uopće ide uspoređivat Dražena i Tonija kad su njih dva totalno drukčiji košarkaši bili ? To je čisto stvar ukusa pojedinca. Po trofejima je teško uspoređivat njih dva. Drukčije ekipe i drukčije uloge na terenu. Ne bi ja okrivljaval HKS za mit o Draženu. On je zaista zaslužil da postane mit. Ništa lošega u tome nema. On je zaista mogel bit uzor svoj klinćuriji koja je primila ikad loptu u ruke i odlučila trenirat. Da se nije dogodila ta tragedija kaj netko uopče sumnja da on danas ne bi bil na parketu ? Ak ne u dresu, siguran sam da bi bil u odijelu. A kaj se tiče Tončeka kaj reć o košarkašu koji triput za redom osvoji Europski naslov ? Kojem u Beogradu usred početka rata publika plješće dok pobjeđje Partizan nevjerovatnom lakoćom igranja košarke. To kako je on igrao košarku je nešto meni najljepše kaj sam ja ikad vidjel od nekog našeg momka, a i šire. Ma meni su njih dva tolko različita, a jednako draga i kvalitetna.

quardable-double ostvaren na proljeće 1991. i standing ovations dvorane u novom beogradu.potpuno razbijanje partizana u režiji jednog čovjeka,a taj partizan je imao paspalja,đorđevića,danilovića,nakića i mlade šilobada,lončara i osvojio KEP iduće sezone.a kuki je bio bez rađe,sobina i ivanovića.poluvrijeme 41-27,totalna dominacija.

jedino u postu gdje se ne slažem je da se njih dvojicu nemože uspoređivati po trofeijima...može itekako,zašto ne?pa i da uzmemo tonijeve trofeje do 28. godine...može se uspoređivati i individualne nagrade,mvp naslove i slično...ukoliko si zainteresiran,postat ću fenomenalnu usporedbu ta dva igrača...

igi-zgb je napisao/la:

mazohist je napisao/la:

A zakaj se uopće ide uspoređivat Dražena i Tonija kad su njih dva totalno drukčiji košarkaši bili ? To je čisto stvar ukusa pojedinca. Po trofejima je teško uspoređivat njih dva. Drukčije ekipe i drukčije uloge na terenu. Ne bi ja okrivljaval HKS za mit o Draženu. On je zaista zaslužil da postane mit. Ništa lošega u tome nema. On je zaista mogel bit uzor svoj klinćuriji koja je primila ikad loptu u ruke i odlučila trenirat. Da se nije dogodila ta tragedija kaj netko uopče sumnja da on danas ne bi bil na parketu ? Ak ne u dresu, siguran sam da bi bil u odijelu. A kaj se tiče Tončeka kaj reć o košarkašu koji triput za redom osvoji Europski naslov ? Kojem u Beogradu usred početka rata publika plješće dok pobjeđje Partizan nevjerovatnom lakoćom igranja košarke. To kako je on igrao košarku je nešto meni najljepše kaj sam ja ikad vidjel od nekog našeg momka, a i šire. Ma meni su njih dva tolko različita, a jednako draga i kvalitetna.

quardable-double ostvaren na proljeće 1991. i standing ovations dvorane u novom beogradu.potpuno razbijanje partizana u režiji jednog čovjeka,a taj partizan je imao paspalja,đorđevića,danilovića,nakića i mlade šilobada,lončara i osvojio KEP iduće sezone.a kuki je bio bez rađe,sobina i ivanovića.poluvrijeme 41-27,totalna dominacija.

jedino u postu gdje se ne slažem je da se njih dvojicu nemože uspoređivati po trofeijima...može itekako,zašto ne?pa i da uzmemo tonijeve trofeje do 28. godine...može se uspoređivati i individualne nagrade,mvp naslove i slično...ukoliko si zainteresiran,postat ću fenomenalnu usporedbu ta dva igrača...

Kaj onu genijalnu od cijele stranice posta sa prošlog foruma ? Možeš zakaj ne, možda bi nekog klinca zanimalo. Velim ne volim tak njih dva uspoređivat iz više razloga. Kad gledaš po naslovima onda teško netko može nadmašiti Kukija. Ali nije to odgovor na pitanje tko je bil bolji. U to sam siguran. Sjeti se kak su Bullsi zgledali dok je Yordan igral bejzbol .

mazohist je napisao/la:

igi-zgb je napisao/la:

mazohist je napisao/la:

A zakaj se uopće ide uspoređivat Dražena i Tonija kad su njih dva totalno drukčiji košarkaši bili ? To je čisto stvar ukusa pojedinca. Po trofejima je teško uspoređivat njih dva. Drukčije ekipe i drukčije uloge na terenu. Ne bi ja okrivljaval HKS za mit o Draženu. On je zaista zaslužil da postane mit. Ništa lošega u tome nema. On je zaista mogel bit uzor svoj klinćuriji koja je primila ikad loptu u ruke i odlučila trenirat. Da se nije dogodila ta tragedija kaj netko uopče sumnja da on danas ne bi bil na parketu ? Ak ne u dresu, siguran sam da bi bil u odijelu. A kaj se tiče Tončeka kaj reć o košarkašu koji triput za redom osvoji Europski naslov ? Kojem u Beogradu usred početka rata publika plješće dok pobjeđje Partizan nevjerovatnom lakoćom igranja košarke. To kako je on igrao košarku je nešto meni najljepše kaj sam ja ikad vidjel od nekog našeg momka, a i šire. Ma meni su njih dva tolko različita, a jednako draga i kvalitetna.

quardable-double ostvaren na proljeće 1991. i standing ovations dvorane u novom beogradu.potpuno razbijanje partizana u režiji jednog čovjeka,a taj partizan je imao paspalja,đorđevića,danilovića,nakića i mlade šilobada,lončara i osvojio KEP iduće sezone.a kuki je bio bez rađe,sobina i ivanovića.poluvrijeme 41-27,totalna dominacija.

jedino u postu gdje se ne slažem je da se njih dvojicu nemože uspoređivati po trofeijima...može itekako,zašto ne?pa i da uzmemo tonijeve trofeje do 28. godine...može se uspoređivati i individualne nagrade,mvp naslove i slično...ukoliko si zainteresiran,postat ću fenomenalnu usporedbu ta dva igrača...

Kaj onu genijalnu od cijele stranice posta sa prošlog foruma ? Možeš zakaj ne, možda bi nekog klinca zanimalo. Velim ne volim tak njih dva uspoređivat iz više razloga. Kad gledaš po naslovima onda teško netko može nadmašiti Kukija. Ali nije to odgovor na pitanje tko je bil bolji. U to sam siguran. Sjeti se kak su Bullsi zgledali dok je Yordan igral bejzbol .

prilično dobro su izgledali...ostali su bez jednog jordana i prvog centra horacea granta,te prvog šutera paxsona.
ostvarili su preko 50 pobjeda prevođeni isključivo pippenom i kukočem i jako dobro igrali u playoffu gdje su ispadali od objektivno jačih ekipa.

igi-zgb je napisao/la:

mazohist je napisao/la:

igi-zgb je napisao/la:

mazohist je napisao/la:

A zakaj se uopće ide uspoređivat Dražena i Tonija kad su njih dva totalno drukčiji košarkaši bili ? To je čisto stvar ukusa pojedinca. Po trofejima je teško uspoređivat njih dva. Drukčije ekipe i drukčije uloge na terenu. Ne bi ja okrivljaval HKS za mit o Draženu. On je zaista zaslužil da postane mit. Ništa lošega u tome nema. On je zaista mogel bit uzor svoj klinćuriji koja je primila ikad loptu u ruke i odlučila trenirat. Da se nije dogodila ta tragedija kaj netko uopče sumnja da on danas ne bi bil na parketu ? Ak ne u dresu, siguran sam da bi bil u odijelu. A kaj se tiče Tončeka kaj reć o košarkašu koji triput za redom osvoji Europski naslov ? Kojem u Beogradu usred početka rata publika plješće dok pobjeđje Partizan nevjerovatnom lakoćom igranja košarke. To kako je on igrao košarku je nešto meni najljepše kaj sam ja ikad vidjel od nekog našeg momka, a i šire. Ma meni su njih dva tolko različita, a jednako draga i kvalitetna.

quardable-double ostvaren na proljeće 1991. i standing ovations dvorane u novom beogradu.potpuno razbijanje partizana u režiji jednog čovjeka,a taj partizan je imao paspalja,đorđevića,danilovića,nakića i mlade šilobada,lončara i osvojio KEP iduće sezone.a kuki je bio bez rađe,sobina i ivanovića.poluvrijeme 41-27,totalna dominacija.

jedino u postu gdje se ne slažem je da se njih dvojicu nemože uspoređivati po trofeijima...može itekako,zašto ne?pa i da uzmemo tonijeve trofeje do 28. godine...može se uspoređivati i individualne nagrade,mvp naslove i slično...ukoliko si zainteresiran,postat ću fenomenalnu usporedbu ta dva igrača...

Kaj onu genijalnu od cijele stranice posta sa prošlog foruma ? Možeš zakaj ne, možda bi nekog klinca zanimalo. Velim ne volim tak njih dva uspoređivat iz više razloga. Kad gledaš po naslovima onda teško netko može nadmašiti Kukija. Ali nije to odgovor na pitanje tko je bil bolji. U to sam siguran. Sjeti se kak su Bullsi zgledali dok je Yordan igral bejzbol .

prilično dobro su izgledali...ostali su bez jednog jordana i prvog centra horacea granta,te prvog šutera paxsona.
ostvarili su preko 50 pobjeda prevođeni isključivo pippenom i kukočem i jako dobro igrali u playoffu gdje su ispadali od objektivno jačih ekipa.

I kakva je bila statistika od Tonija tad ? Mislim da je bila približna Draženovoj a ekipe su im bile tu negdje, zlatna sredina prema dolje. S tim da je Dražen bil bek šuter iz Europe, a za takve su ameri tad mislili da nemru baš ozbiljno igrat u NBA-u.

mazohist je napisao/la:

Kad gledaš po naslovima onda teško netko može nadmašiti Kukija....

Kao i mene po postovima ...a imam isti nadimak kao i Toni...važno je zvati se Kuki ....

mazohist je napisao/la:

I kakva je bila statistika od Tonija tad ? Mislim da je bila približna Draženovoj a ekipe su im bile tu negdje, zlatna sredina prema dolje. S tim da je Dražen bil bek šuter iz Europe, a za takve su ameri tad mislili da nemru baš ozbiljno igrat u NBA-u.

Statistika i nije toliko važna , koliko je svi uvažavaju . Sjećam se finala kupa Jugoslavije C. Zvezda -Jugoplastika .Dobila je Jugoplastika sa 40-ak razlike . U zadnjoj sekundi utakmice , Kukoč postiže svoj prvi koš !!!!!!!!!!!
Dali trebam napisati tko je bio najbolji igrač utakmice ? Po meni najveća razlika između Dražena i Tonija je u tome . što je Toni neusporedivo bolji od Dražena u igri bez lopte , i što je Kukoč mogao igrati sva mjesta u ekipi od playa do centra .

ne znam baš da li je bilo 40 razlike ako misliš na finale kupa u dubrovniku 1990.
tada je slobodan janković imao i neku tricu za pobjedu.

1988. je jugoplastika igrala u rijeci sa cibonom,1989. u mariboru sa partizanom(i izgubila),1990. dobila cz u dbk i 1991. dobila cibonu u rijeci kao pop84

pop84 je napisao/la:

mazohist je napisao/la:

I kakva je bila statistika od Tonija tad ? Mislim da je bila približna Draženovoj a ekipe su im bile tu negdje, zlatna sredina prema dolje. S tim da je Dražen bil bek šuter iz Europe, a za takve su ameri tad mislili da nemru baš ozbiljno igrat u NBA-u.

Statistika i nije toliko važna , koliko je svi uvažavaju . Sjećam se finala kupa Jugoslavije C. Zvezda -Jugoplastika .Dobila je Jugoplastika sa 40-ak razlike . U zadnjoj sekundi utakmice , Kukoč postiže svoj prvi koš !!!!!!!!!!!
Dali trebam napisati tko je bio najbolji igrač utakmice ? Po meni najveća razlika između Dražena i Tonija je u tome . što je Toni neusporedivo bolji od Dražena u igri bez lopte , i što je Kukoč mogao igrati sva mjesta u ekipi od playa do centra .

Ne razmem. Kaj je to? Ja se sjećam da je Kuki jako voljel loptu skoro kao i Dražen sam kaj je Dražen uvijek više voljel šutnut nego asistirat za razliku od Tonija. A to kaj je Kuki igral pozicije od 1 -4 mu je majka priroda omogučila podarivši ga visinom i motoričkim sposobnostima za tu visinu. Dražen to nije imal. On je napravil maksimum kaj se moglo od pozicije na kojoj je on igral. Velim, meni su posebni svatko na svoj način jedinstven i neponovljiv.

mazohist je napisao/la:

Velim, meni su posebni svatko na svoj način jedinstven i neponovljiv.

Ja sam kriv ...što sam topic naslovio "Biramo najboljeg košarkaše Europe"....naravno da je to jako teško...ako nemate ništa protiv promijenit ću naslov topica u "Najbolji europski košarkaši nekad i sad"...dakle,ne jedan...nego više njih....

Ja bi još od stare garde pridodal meni možda i najboljeg centra kojeg sam ikad gledal. Sabonis je bil poseban. Kak je taj bil velik i gorostasan a imal je tak mekanu rukicu. Teško mi je nekak se odmaknut od tih vremena i tih košarkaša i uspoređivat ih s današnjima. Evo kak usporedit Gasola s Sabonisom ili Nowitzkog s Kukočom ? Svi bi rekli kad bi pogledali rezultate i kaj su sve postigli da su ovi novi bolji. Meni nikad ne bu.

igi-zgb je napisao/la:

ne znam baš da li je bilo 40 razlike ako misliš na finale kupa u dubrovniku 1990.
tada je slobodan janković imao i neku tricu za pobjedu.

1988. je jugoplastika igrala u rijeci sa cibonom,1989. u mariboru sa partizanom(i izgubila),1990. dobila cz u dbk i 1991. dobila cibonu u rijeci kao pop84

Možda am malo i pomješao , ali znam da je publika izluđivala nekakvog Stevića , koliko me pamćenje služi .

igi-zgb je napisao/la:

mazohist je napisao/la:

može se uspoređivati i individualne nagrade,mvp naslove i slično...ukoliko si zainteresiran,postat ću fenomenalnu usporedbu ta dva igrača...

Kaj onu genijalnu od cijele stranice posta sa prošlog foruma ? Možeš zakaj ne, možda bi nekog klinca zanimalo. Velim ne volim tak njih dva uspoređivat iz više razloga. Kad gledaš po naslovima onda teško netko može nadmašiti Kukija. Ali nije to odgovor na pitanje tko je bil bolji. U to sam siguran. Sjeti se kak su Bullsi zgledali dok je Yordan igral bejzbol .

prilično dobro su izgledali...ostali su bez jednog jordana i prvog centra horacea granta,te prvog šutera paxsona.
ostvarili su preko 50 pobjeda prevođeni isključivo pippenom i kukočem i jako dobro igrali u playoffu gdje su ispadali od objektivno jačih ekipa.[/quote]

Zapravo prve godine Jordanovog bejzbola su Horace Grant, Bill Cartwright i Paxon ostali u Bullsima, otišli su iz Bullsa tek iduće sezone, a došli su im Ron Harper i Steve Kerr, ali im se te sezone vratio Jordan nekih mjesec-mjesec i pol prije play offa. Sa Jordanovim povratkom im se poboljšao skor i napredovali su par mjesta, tako da su u prvom kolu dobili mušterije iz Clevelanda, a u drugom krugu ispali od Orlanda.
Kukoč je tu sezonu igrao vrlo dobro i do povratka Jordana bio drugi igrač Bullsa.
Inače slažem se s Mazohistom da ne treba uspoređivati Dražena i Kukoča, da je to stvar ukusa. Nešto slično sam napisao u prošlom postu.

pop84 je napisao/la:

igi-zgb je napisao/la:

ne znam baš da li je bilo 40 razlike ako misliš na finale kupa u dubrovniku 1990.
tada je slobodan janković imao i neku tricu za pobjedu.

1988. je jugoplastika igrala u rijeci sa cibonom,1989. u mariboru sa partizanom(i izgubila),1990. dobila cz u dbk i 1991. dobila cibonu u rijeci kao pop84

Možda am malo i pomješao , ali znam da je publika izluđivala nekakvog Stevića , koliko me pamćenje služi .

čuo sam o tome:steva svinja

igi-zgb je napisao/la:

Spiridon Kopicl je napisao/la:

Nije mi namjera biti advokat HKSu, ali mislim da su za pad hrvatske košarke odgovorniji klubovi od HKSa. Ipak igrače stvaraju klubovi, a ne košarkaški savez. Nije košarkaški savez da su u klubovima uglavnom igrali stranci upitne kvalitete i veterani, a mladi igrači učili igrati sjedeći na klupi.

ja mislim kako je krivica upravo na HKS-u.
naši klubovi su se našli u jako teškoj situaciji nastankom hrvatske.cibona je radila jako dobro i bila više nego konkurentna u euroligi.split je startao sa najbolje poziciju u CROBA jer su bili puni para od kukočeva transfera,ali oni su se sami ujebali jer je dosta išlo i ispod stola i zamućeno,ali su si i sami krivi kad se možemo sjetiti transfera seje bukve ili damira mršića koliko su plaćeni.ok imali su i peh sa mirom jurićem.zadar je teško kritizirati jer su bili u ratnoj blokadi cijeli grad,nisu mogli funkcionirati pod opsadom,dovesti igrača...ništa.

upravo se tada radilo dobro sa mladima.cibona je imala projekt dona koja je izbacila niz vrhunskih igrača i istodobno za nekakvu tricu arlauckasa i sabonisa ispuštala final four ili sa skorom 9-5 popušila prolaz 1994. radi igara panazhinaikosa i knorr bologne i naštelavanja.cibona se tada nije oslanjala na strance.

u to vrijeme dobar je i zagreb,domaća čista pepsijeva ekipa,igra se i sa barcelonom jebote i to izvrsno.split igra euroligu,pojavljuje se super jaki zrinjevac,čak i dinamo vinkovci igraju europu,nije li i rijeka dovela cvjetićanina i naglića.imamo najbolje mlade igrače u europi,o kakvim stranicma pričaš.od mire jurića,nikole vujčića,josipa sesara,dubravka zemljića,giričeka.a repka nam istodobno niže medalje,dok su komezec i perasović najbolji strijelci talijanskog i španjolskog prvenstva.kukoč je u nba naj 6. igrač lige i prvak.

i kaj se događa????? SABOR HKS-a U KARLOVCU I POČINJE URUŠAVANJE SVEGA U REŽIJI ŠIBENSKOG KONOBARA I KVAZI PODUZETNIKA PRVOTNO PREKO SVOJIH MARIONETA.tek kad je uništen savez,kad su uništene sve vrijednosti,kad je nestala košarka....e onda su se klubovi počeli urušavati...

Svi ti naši klubovi koje si spomenuo su ranih devedesetih imali uglavnom igrače koji su prvu afirmaciju stjecali u bivšoj državi, ako ne u prvoj, onda u drugoj ligi. To je bilo vrijeme prije Bosmana, kada su u Europi mogla igrati samo dva stranca, osim toga tada je bilo nezamislivo da naši igrači igraju u: Poljskoj, Češkoj, Belgiji, Mađarskoj, Austriji, Cipru Malti...
Tako da su u inozemstvu igrale samo NBA klase i klase: Vrankovića, Perasovića Komazeca. Svi ostali su jednostavno ostali doma, a 80% najboljih domaćih igrača je bilo u Ciboni. Osim domaćih i dosta BIH igrača je igralo u Hrvatskoj. Osim toga Hrvatska je nasljedila 2 mjesta u Euroligi iz Jugoslavije, tako da i nije bila baš katastrofalna sitacija.
Recimo Slovenija nije imala ni jedno mjesto u Euroligi, a mislim da je Olimpija napravila puno više od 1994 pa do ranih dvijetisućetih u Europi i izbacila više kvalitetnih igrača, a osim Olimpije su i Pivovarna Laško i Krka bili solidni krajem devedesetih. Mislim da je to ipak radi toga što je tada u Olimpiji glavnu riječ imao Zmago Sagadin, a u Ciboni Bože Miličević.
1994 je bila namještaljka radi koje je Cibona popušila, ali u toj Ciboni baš i nije bilo mladih igrača. Koliko me pamćenje služi glavni igrači su bili Mršić, Žurić, Marcelić, Kovačić, Alanović, Marić, Alihodžić, jedini od mlađih je bio Rimac, a on baš i nije imao neku minutažu.
1995 je Ciboni malo više falilo do final 4, jednosatvno je Real bio prejak i lako je prošao sa 2:0. Te sezone je u Europi Aco dosta lutao, nakon rane ozljede Alanovića je na playu forsirao Abrama koji osim visine nije imao veze s playem. Kad se ozljedio Žurić, bio je prisiljen igrati s 4 niska i tad su priliku dobili Mulaomerović i Gregov. Pitanje je kad bi Mula dobio priliku u Ciboni da se to nije desilo. Sa taktikom 4 niska je Cibona zaredala sa pobjedama i ušla u četvrtfinale iako su već bili otpisani. Međutim protiv Reala sa Sabonisom i Arlauckasom nisu imali šanse, pogotovo pošto je Marcelić tada igrao na krilnom centru.
Dvijetisućetih godina Cibona i Zadar baš i nisu oskudjevali novcem. Potpisivali su se Rađa i Komazec u Zadru, znalo je biti sezona sa po četiri stranca, ali su u regionalnoj ligi redovito gledali u leđa srpskim klubovima koji su najčešće imali jednog, eventualno 2 stranca, a domaći igrači su im u prosjeku bili mlađi.

Naravno da je HKS mafijaško leglo, da je određivanje reprezentativaca po managerskoj agenciji kriminal, kao i uvođenje igrača u mlađe reprezentativne uzraste po babi i stričevima i managerima. Isto tako da dosta odredbi tog saveza nema veze sa zdravom pameću, kao naprimjer ovogodišnje pravilo o obaveznom igraču 1991 godišta na parketu i ranijim sličnim pravilima u nižim ligama, kao i zabrana igranja u nižim ligama za igrače starije od 25 godina, potpisivanje sedmogodišnjih ugovora s klubom za igrače koji napune 18 godina ili devetgodišnjih ugovora za šesnaestgodišnjake...

Pošto smo ovdje debelo otišli u off topic, možda nebi bilo loše da Admin premjesti tih par postova nekamo.

Ja sam svojevremeno išao uvijek gledati Tonija kad god je igrao u Zagrebu...i cijelu utakmicu promatrao samo njega, uopće nisam pratio utakmicu...upijao svaki njegov potez...Toni je bio apsolutni košarkaški genije...jednom, u prepunom Trnskom, sjećam se da sam sjedio na stepenicama, Toni je izveo nešto što sudac nije vidio nikada u životu, i nevjerojatno, svirao mu je korake...skočio sam i viknuo - "Toni, pokaži mu to još jednom" (sada će dotepenec opet reći da izmišljam kao svojevremeno za Bojana Bakića...)...Toni se samo nasmijao sucu...tragedija je da Toni više nije u košarci, nigdje na svijetu se to ne može dogoditi, samo kod nas...

Jaramaz je najbolji.

@ igi-zgb

de postaj tu usporedbu petrovića i kukoča negdje.uvijek volim čitat analize

Mislim da je Igi na ovo mislil. Ak nije nek slobodno dopuni. Fakat ima puno za čitat.

Evo jednog vrlo zanimljivog i vrijednog komentara forumaša PLAYER12 od 27.09.2006., s 10. stranice ove teme.

Mlađima da približimo likove naša tri genijalca: KREŠE ĆOSIĆA, DRAŽENA PETROVIĆA i TONIJA KUKOČA, a starijima da se prisjete tih najslavnijih imena i vremena naše košarke.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Player12:

OVO NEKA PROČITAJU SAMO ONI KOJI SE STVARNO RAZUMIJU U KOŠARKU, A ONI OSTALI NEKA JEDNOSTAVNO PRESKOČE POST...


Hrvatska (iako na neki način ovdje možemo uzeti u obzir i područje cijele bivše Jugoslavije) je kroz povijest imala jako puno vrhunskih košarkaša i imala je, rekao bih, tri genijalca: Krešimira Ćosića, Dražena Petrovića i Tonija Kukoča.



Krešimir Ćosić...prvi čovjek na ovim prostorima koji je mogao igrati na svim pozicijama u petorci, od playa do centra, vrhunski igrač, fenomenalan trener. Ono što me kod njega skoro i najviše fascinira je činjenica da je on o košarci znao sve, imao je nepogriješiv instinkt u procjeni mladih igrača, uostalom on je kao trener i selekcionirao drugu ''zlatnu generaciju'' reprezentacije bivše Jugoslavije (generacija s kraja '80.-ih i početka '90.-ih godina), ima svojih zasluga i u stvaranju juniora tadašnje Jugoplastike sredinom '80.-ih. O njegovoj igračkoj karijeri ne treba trošiti riječi, sa Zadrom 5 puta prvak Jugoslavije ('65., '67., '68., '74. i '75.), jednom osvajač kupa Jugoslavije ('70.), sa Sinudyneom 2 puta prvak Italije ('79. i '80.), sa Cibonom prvak Jugoslavije ('82., prvi puta u povijesti kluba), 3 puta osvajač kupa Jugoslavije ('81., '82. i '83.) i pobjednik Kupa pobjednika kupova ('82.). Sa reprezentacijom Jugoslavije osvaja najviše medalja...na Europskim prvenstvima 3 zlata ('73., '75. i '77.), 3 srebra ('69., '71. i '81.) i broncu ('79.), na Svjetskim prvenstvima 2 zlata ('70. i '78.) i 2 srebra ('67. i '74.) i na Olimpijskim igrama zlato ('80., jedino zlato u povijesti) i 2 srebra ('68. i '76.). Uz sve to je poglašavan najboljim igračem Europskog prvenstva '71. i '75., prvi je europski igrač koji je izabran na NBA draftu (Portland Trail Blazers '72., 1. izbor 10. runde, 144. ukupno i Los Angeles Lakers '73., 15. izbor 5. runde, 84. ukupno), i još puno individualnih priznanja.



No, jako je nezahvalno komparirati igrače različitih generacija, kao recimo da Wilta Chamberlaina sad uspoređujemo sa Shaquillom O'Nealom ili gledano iz europske perspektive u NBA recimo Detlefa Schrempfa sa Dirkom Nowitzkim. Neke stvari u košarci se ipak s vremenom mijenjaju. Primjerice, već početkom '90.-ih se u nekoliko navrata u medijima otvorila rasprava o tome da li je bolja bila ''stara'' reprezentacija Jugoslavije (s Ćosićem, Dalipagićem, Kićanovićem, Slavnićem...) ili je bolja ona tadašnja (s Petrovićem, Kukočem, Rađom, Divcem...). Zaključak se nije ni mogao donijeti jer se radilo o drugačijim okolnostima. Dakle, uspoređivati Krešimira Ćosića sa Draženom Petrovićem ili Tonijem Kukočem iz tog razloga (ALI samo iz tog razloga) zaista nema nikakvog smisla. Ali Dražen i Toni su ipak generacijski bliži jedno drugome, tako da bi glavna tema ovog maila trebala biti usporedba Dražena Petrovića i Tonija Kukoča, odnosno presjek njihovih karijera. Magazin ''Košarka'' je skoro 12 godina formirao (nametao) javno mišljenje o tome tko je (bez konkurencije) najbolji hrvatski košarkaš u povijesti, a pogotovo kod mlađih čitatelja. Mnogi od njih nikada nisu odgledali niti jednu Draženovu utakmicu, a možda (kako u zadnje vrijeme stoje stvari sa TV prijenosima) čak niti Tonijevu tako da mnogi od njih i ne mogu formirati neki svoj stav u vezi toga tko je od njih dvoje ustvari bolji. Najgore od svega je što su upravo preko magazina ''Košarka'', ali i preko ostalih medija, na neki način sustavno ignorirani uspjesi Tonija Kukoča, čak i kada je sa Chicago Bullsima 3 puta osvojio naslov NBA prvaka, i sve to kako bi se pokušalo prikazati kako on ne spada među ''najveće svih vremena''. I uspjeli su u tome... Najbolji dokaz za to su, između ostalih, upravo ovi postovi na ovu temu.



No, da se vratim na temu... Mnogi možda nisu ni svjesni koliko su Draženova i Tonijeva karijera ustvari slične. Razlika u godinama između njih dvojice je 4 godine, odnosno preciznije 3 godine i 11 mjeseci. Sa 20 godina su oboje prvi put osvojili Kup europskih prvaka (Dražen '85. s Cibonom, Toni '89. s Jugoplastikom), sa 21 godinom su oboje s reprezentacijom proglašeni za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva (Dražen '86. u Španjolskoj, Toni '90. u Argentini), sa 24 godine i jedan i drugi odlaze u NBA ligu (Dražen '89. u Portland Trail Blazerse, Toni '93. u Chicago Bullse), i jedan i drugi su prije odlaska u inozemstvo odigrali po 4 ''trofejne'' sezone (Dražen od '84. do '88. u Ciboni, Toni od '87. do '91. u Jugoplastici/POP-u '84.), svaki od njih ima po 3 odigrane Olimpijade, 2 Svjetska prvenstva, itd.



Ako njihove karijere gledamo kroz uspjehe klubova u kojima su igrali onda dolazimo do sljedećih zaključaka...

Dražen je s Cibonom u 4 sezone (od 1984/85. do 1987/88.) osvojio 2 Kupa europskih prvaka, 1 Kup pobjednika kupova, 1 prvenstvo Jugoslavije i 3 kupa Jugoslavije.

Toni je s Jugoplastikom u 4 (trofejne) sezone (od 1987/88. do 1990/91.) osvojio 3 Kupa europskih prvaka, 4 prvenstva Jugoslavije i 2 kupa Jugoslavije.

Dražen je s Real Madridom (1988/89.) osvojio 1 Kup pobjednika kupova i 1 kup Španjolske.

Toni je s Benettonom (1991/92. i 1992/93.) osvojio 1 prvenstvo Italije i 1 kup Italije.

Dražen sa Portland Trail Blazersima (1989/90. i dio 1990/91.) i sa New Jersey Netsima (dio 1990/91. do 1992/93.) nije osvojio niti jedan naslov NBA prvaka.

Toni je sa Chicago Bullsima (od 1993/94. do 1999/00.) osvojio 3 naslova NBA prvaka i 1 McDonald's Open turnir.

NAPOMENA: Obzirom da je Dražen poginuo nakon sezone 1992/93. Tonijeve titule možemo računati i zaključno sa sezonom 1996/97., dakle Toniju za ovu prigodu možemo računati i samo 2 naslova NBA prvaka sa Chicago Bullsima.



Što se tiče uspjeha u reprezentacijama (ovo se odnosi i na reprezentaciju Jugoslavije i na reprezentaciju Hrvatske) nema nekog posebnog razloga nabrajati ih iz razloga što i Dražen i Toni spadaju u istu generaciju, skupa su igrali na većini prvenstava tako da je ustvari mala razlika u osvojenim medaljama. Ali ipak...

Dražen sa Svjetskih prvenstava ima 1 zlato (Argentina '90.) i 1 broncu (Španjolska '86.).

Toni sa Svjetskih prvenstava ima 1 zlato (Argentina '90.) i 1 broncu (Kanada '94.).

Dražen sa Europskih prvenstava ima 1 zlato (Jugoslavija '89.) i 1 broncu (Grčka '87.).

Toni sa Europskih prvenstava ima 2 zlata (Jugoslavija '89. i Italija '91.) i 2 bronce (Grčka '87. i Grčka '95.).

Dražen sa Olimpijskih igara ima 2 srebra (Koreja '88. i Španjolska '92.) i 1 broncu (S.A.D. '84.).

Toni sa Olimpijskih igara ima 2 srebra (Koreja '88. i Španjolska '92.).



Što se tiče juniorskih titula nabrojit ću samo najvažnije, ali i tu je Toni uspješniji...

Dražen ima 2 srebra, sa Šibenkom na juniorskom prvenstvu Jugoslavije '81. i sa reprezentacijom Jugoslavije na Europskom juniorskom prvenstvu '82.

Toni ima 5 zlata, sa Jugoplastikom na juniorskim prvenstvima Jugoslavije '85. i '86. i sa reprezentacijom Jugoslavije na Europskom kadetskom prvenstvu '85., na Europskom juniorskom prvenstvu '86. i na Svjetskom juniorskom prvenstvu '87.



Ono što se možda na prvi pogled ne uspije primijetiti je podatak da je Toni zaključno sa sezonom 1996/97. osvojio 7 državnih prvenstava (ukupno čak 8, dakle: '88., '89., '90., '91., '92., '96., '97. i '98.), dok Dražen ima samo jedno osvojeno državno prvenstvo ('85.).

Dakle, po nabrojenim titulama i medaljama neshvatljivo je po čemu je Dražen bolji od Tonija.



S obzirom da je košarka momčadski sport nema smisla stavljati u prvi plan individualne uspjehe. Ipak, nabrojit ću neke Tonijeve, ali isključivo iz razloga da dokažem kako Toni ni u kojem slučaju nije u svim osvojenim trofejima bio samo ''slučajni prolaznik'', već naprotiv. Dakle, Toni je bio izabran za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva u Argentini '90., Europskog prvenstva u Italiji '91., Svjetskog juniorskog prvenstva u Italiji '87., bio je proglašen za najboljeg igrača Final Foura '90., '91. i '93., izabran za najboljeg šestog igrača NBA lige u sezoni 1995/96...ovo su samo neka od najvažnijih priznanja.



U nastavku ću se osvrnuti i na još neka razmišljanja i stavove kako (bivšeg) magazina ''Košarka'' tako i ostalih pojedinih medija. Ono što su novinari uporno vezivali uz ime Dražena Petrovića, a u isto vrijeme zamjerali Toniju Kukoču je ustvari jedan pojam - ''VOĐA''. Naime, nakon što se reprezentacija Hrvatske na nekoliko prvenstava nakon Draženove pogibije nije uspjela okititi naslovom svjetskog i europskog prvaka krenule su priče kako reprezentacija više nema vođu, iako je u toj istoj reprezentaciji još uvijek igrao i Toni Kukoč (propustio je samo Europsko prvenstvo u Njemačkoj '93.). Zanimljivo je za napomenuti kako smo se sa svih tih prvenstava vraćali sa broncom što je tada ipak bilo ocijenjeno kao neuspjeh. Ono što je najvažnije u svemu tome, a što su mnogi očito zaboravili, je sljedeće...reprezentacija Hrvatske NITI s Draženom kao ''vođom'' NIKAD nije uspjela osvojiti niti jedno prvo mjesto na bilo kakvom natjecanju ili turniru. Podsjetit ću...na pretkvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre '92. u Murciji bolja je bila Njemačka predvođena Schrempfom, na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre '92. u Zaragozi pobijedili su nas Litvanci sa Sabonisom tako da se ni iz tog turnira nismo kvalificirali kao prvi, na Olimpijskim igrama u Barceloni '92. smo osvojili srebro i na kvalifikacijskom turniru za Europsko prvenstvo '93. u Wroclawu u finalu (ujedno i posljednja Draženova utakmica) bolja je bila Slovenija.

Jednostavno mi nije jasno iz kojeg razloga se uopće svih ovih godina u toj mjeri apostrofirala ta priča oko ''vođe'', odnosno iz kojeg razloga je zanemarivana Kukočeva uloga ''vođe'' generalno gledajući. Jer Toni je bio predvodnik juniora Jugoplastike, bio je lider juniorske reprezentacije Jugoslavije, bio je najvažniji igrač Jugoplastike u osvajanjima svih trofeja, odveo je reprezentaciju Jugoslavije do naslova svjetskih prvaka u Argentini '90. i bio je izabran za najboljeg igrača tog Svjetskog prvenstva (iako je tada na tom prvenstvu za reprezentaciju igrao i Dražen Petrović!), itd...

No, ono što ipak držim za najveće uspjehe kada govorimo o Toniju u kontekstu ''vođe'' jesu dvije stvari. Prvo...Europsko prvenstvo u Italiji '91. Reprezentacija Jugoslavije i bez Dražena Petrovića premoćno osvaja naslov europskog prvaka, bez poraza na cijelom prvenstvu (s najvišom koš razlikom u povijesti, +21.6). Toni je KAPETAN i ''vođa'' reprezentacije, ujedno je izabran za najboljeg igrača Europskog prvenstva. Drugo...POP '84. (Jugoplastika), sezona 1990/91. Iako su pred početak sezone ostali bez tri igrača prve petorke (Rađa, Ivanović, Sobin) POP '84. brani sve tri titule od prošle sezone, dakle naslov prvaka Jugoslavije, kupa Jugoslavije i naslov prvaka Europe. Toni je KAPETAN i ''vođa'' kluba, ujedno je izabran za najboljeg igrača sva tri završna turnira na kojem su osvojene titule.

Dakle, procijenite sami...



Vratit ću se opet na priču o reprezentaciji Hrvatske nakon Draženove pogibije. Nakon gore navedenih činjenica može se zaključiti da je Dražen reprezentaciji puno više nedostajao kao bek-šuter nego kao ''vođa''. Normalno da je razina igre reprezentacije nakon Dražena ipak morala malo opasti, no kriviti Tonija da nije ''vođa'' je potpuno suludo. Na kraju krajeva, Toni je u tom periodu bio po valorizaciji apsolutno najbolji igrač reprezentacije Hrvatske čak i na Olimpijskim igrama u Atlanti '96. gdje je reprezentacija osvojila tek sedmo mjesto. No, prigovarati Toniju za taj loš rezultat bi bilo isto kao i prigovarati Draženu za recimo loš rezultat reprezentacije Jugoslavije na Europskim prvenstvima u Francuskoj '83. i Njemačkoj '85. (oba puta sedmo mjesto) dok Toni još nije bio nastupao za reprezentaciju. Da podsjetim, na Europskom prvenstvu '83. u Francuskoj reprezentacija je još uvijek bila u kompletnom sastavu, uz Dražena su tada na prvenstvu nastupili i Ćosić, i Dalipagić, i Slavnić, i Kićanović...pa je rezultat ipak izostao. Na kraju krajeva nejasno je zbog čega mnogi ''pad'' reprezentacije povezuju s pogibijom Dražena Petrovića kad je kriza rezultata ustvari počela na Olimpijskim igrama u Atlanti '96., dakle pune 3 godine nakon toga.

Nakon svega ovoga navedenog prilično je nejasno po kojem principu Toni kapetansku traku reprezentacije Hrvatske nije mogao dobiti niti nakon Dražena (kapetan je tada postao Stojko Vranković, s obzirom da je prije toga 'mogao' (i to vrlo uspješno) biti kapetan nemjerljivo jače reprezentacije Jugoslavije na Europskom prvenstvu u Italiji '91.



Dražen je bio vođa Cibone (od 1984/85. do 1987/88.) koja je 2 puta bila prvak Europe i osvojila Kup pobjednika kupova, no ta ista Cibona je u tom periodu samo jednom uspjela biti državni prvak dok je sve ostale sezone uredno kiksala u svim najvažnijim utakmicama u prvenstvu Jugoslavije...u sezoni 1985/86. u majstorici finala play-offa u Domu sportova bolji je bio Zadar, u sezoni 1986/87. u polufinalu prvenstva bolja je Crvena Zvezda, a u sezoni 1987/88. u polufinalu prvenstva bolji je Partizan (kojeg nakon toga u finalu pobjeđuje Tonijeva Jugoplastika). Dakle, Cibona u zadnje dvije Draženove sezone ne uspijeva doći niti do finala državnog prvenstva.

Za usporedbu, Toni s Jugoplastikom pobjeđuje u sva 3 finala Kupa europskih prvaka i u sva 4 finala državnog prvenstva. Uz to, upravo tadašnja Tonijeva Jugoplastika je nedavno službeno proglašena za najbolju klubsku momčad Europe u povijesti.

Za napomenuti je da u te 4 sezone Cibonini suparnici u državnom prvenstvu nisu bile momčadi koje su tada imale neke sjajne generacije i koje su imale nekih velikih rezultata u europskim natjecanjima u to vrijeme, dok je Jugoplastika za glavnog rivala u svoje vrijeme imala super jaku generaciju Partizana koja je tada imala izvrsne rezultate u Europi (treće mjesto na Final Fouru Kupa europskih prvaka 1987/88., osvojili su Kup Radivoja Koraća 1988/89., a čim su u sezoni 1991/92. ponovno dobili priliku nastupiti u Europskoj ligi te sezone su postali i prvaci Europe). Neki će sad sigurno reći kako je Cibona tih sezona znala briljantno odigrati regularni dio sezone (21-1 1985/86. i 22-0 1986/87.), ali i Jugoplastika je također znala imati fenomenalni omjer na kraju regularnog dijela sezone (21-1 1987/88.) s tim da je Jugoplastika svaki put i osvojila naslov prvaka.



Važno je naglasiti i još par ''sitnica'' vezanih za Tonija koje pokazuju koliko on utječe na igru svojih momčadi... Jedina utakmica koju Toni nije odigrao za POP '84. (Jugoplastiku) u sezoni 1990/91. je bila u Kupu europskih prvaka na gostovanju protiv Maccabija. Bio je to uvjerljivo najteži poraz kluba te sezone (65:103). Tonijevim dolaskom u Treviso Benetton po prvi puta u povijesti kluba osvaja naslov prvaka Italije i kup Italije. Osim što je odigrao jednu od ključnih uloga u 3 osvojena naslova NBA prvaka sa Chicago Bullsima (treći igrač kluba po statistikama, odmah iza Jordana i Pippena), možda najvažnija stvar u ovom kontekstu se dogodila dok je igrao za Philadelphia Sixerse. Da podsjetimo, Philadelphia je u sezoni 1999/00. do Tonijevog dolaska (trade iz Chicago Bullsa 16.02.2000.) ostvarila omjer pobjeda i poraza 27-23, a od Tonijevog dolaska pa do kraja regularne sezone su imali 22-10. Sljedeću sezonu (2000/01.) počinju s omjerom 10-0 što je najbolji početak sezone u povijesti kluba, te do Tonijevog odlaska (trade u Atlanta Hawkse 22.02.2001.) ostvaruju omjer 41-14. Od Tonijevog odlaska pa do kraja te regularne sezone imaju omjer 15-12 i već nakon 4 tjedna gube prednost domaćeg terena u cijelom play-offu koju su uvjerljivo držali od početka sezone.

Dakle, gledajući sve utakmice u te dvije regularne sezone Philadelphia Sixersi su bez Tonija imali omjer 42-35 (54.54 %), a dok je Toni igrao za njih ostvarili su omjer 63-24 (72.41 %). Razlika je i više nego očita.



Osvrnuo bih se malo i na statistiku iako je, kako sam već naveo, košarka momčadski sport tako da nema smisla stavljati u prvi plan individualne uspjehe. Tim više što se u slučaju Dražena i Tonija ipak radi o sasvim različitim tipovima igrača koji se razlikuju u pristupu igre. Dok je Dražen prvenstveno bek-šuter (dakle ovim ne želim kazati kako je to bila jedina Draženova uloga, nego samo da mu je to bio prioritet), Toni je ipak tip all-round igrača, dakle igrač koji može odigrati na svim pozicijama u petorci, najčešće ipak 'small forward', odnosno preciznije 'point forward'. Dakle, Toni je bio igrač kojem je prioritet bio razigrati ekipu, te je stoga vrlo često imao ravnomjerno raspoređenu statistiku (poene, asistencije i skokove). Uspoređivati njihove statistike nema smisla, iz više razloga. Prvo iz već navedenog, zbog razlike u pristupu igre, a drugo iz razloga što su se i neke momčadi za koje su u pojedinim periodima igrali također znale ekstremno razlikovati u pristupu igre. Kao primjer ću navesti Cibonu s Draženom i Jugoplastiku s Tonijem. Dok je Cibona svoju igru ponajviše bazirala na napadu (dakle na neki način ''run and gun''), Jugoplastika je svoju igru bazirala na obrani. Iz tog razloga je već u startu besmisleno uspoređivati statističke učinke bilo kojeg igrača Jugoplastike sa bilo kojim igračem Cibone iz tog perioda. Da sve ipak ne ostane samo na riječima usporedit ćemo njihove učinke dok su igrali u Europi...

Draženova ukupna statistika dok je igrao za Real Madrid: 28.2 poena, 4.0 asistencije, 3.9 skokova.

Tonijeva ukupna statistika dok je igrao za Benetton: 20.0 poena, 6.0 asistencija, 5.3 skoka.

Kao zaključak proizlazi da je Dražen bolji u postignutim koševima (iz razloga što je bek-šuter), dok je Toni bolji u asistencijama i skokovima (iz razloga što je all-round igrač). Međutim ako bi valorizirali ove statističke učinke i jednog i drugog ukupan rezultat bi bio gotovo podjednak. Ista stvar se nastavlja i u NBA ligi...

Draženova ukupna statistika u 4 sezone koliko je igrao za Portland i New Jersey: 15.4 poena, 2.4 asistencije, 2.3 skoka.

Tonijeva ukupna statiskika u prve 4 sezone (zaključno sa sezonom 1996/97.) dok je igrao za Chicago: 13.3 poena, 4.0 asistencije, 4.5 skokova.

Dakle, i ovdje možemo donijeti gotovo isti zaključak, valorizacijom je ukupan rezultat skoro podjednak (možda čak s malom prednosti za Tonija).

Neki će sad sigurno reći kako je Dražen sezonu i po u Portlandu kao konkurenciju imao Drexlera i Portera, no podsjetit ću kako je Toni u Chicagu kao konkurenciju imao Pippena (sve 4 sezona) s prosjekom od preko 20 poena po susretu, i Jordana (2 i po sezone) koji je bio prvi strijelac i MVP lige sa 30-ak poena po susretu.

Naveo bih još samo nekoliko Tonijevih statističkih podataka. Na Svjetskom juniorskom prventsvu u Bormiju (Italija) '87. u pobjedi Jugoslavije nad S.A.D.-om 110:95 Toni postiže 37 koševa uz šut za tricu 11/12! U Kupu europskih prvaka (sezona 1990/91.) POP '84. na gostovanju pobjeđuje Scavolini rezultatom 106:105 uz Tonijevih 40 poena, šut za tricu 9/14. Na dvije utakmice McDonald's Open turnira '90. protiv Barcelone i New York Knicksa ostvaruje prosjek od 20.5 poena, 14.5 asistencija (!!!) i 8 skokova. U Kupu europskih prvaka (sezona 1989/90.) Jugoplastika pobjeđuje Phillips sa 95:89, Toni postiže 32 koša (trice 6/9) uz 11 skokova i 5 asistencija. Na Europskom prvenstvu u Italiji '91. Toni je naprecizniji igrač na prvenstvu u šutu za tricu (83 %), najbolji asistent prvenstva, ujedno i najbolji igrač prvenstva. U tri sezone s Chicagom u kojima su osvojili naslove NBA prvaka Toni sudjeluje s 13.2 poena, 4.0 asistencije i 4.3 skoka. U šestoj utakmici NBA finala protiv Utah Jazza (sezona 1997/98.) Toni je postigao 30 poena uz šut iz igre 11/13! U sezoni 1998/99. Toni je KAPETAN Chicago Bullsa, tada aktualnih NBA prvaka i branitelja naslova. U karijeri je ostvario i 4 triple-double učinka. itd...



Ovime bih završio ovu temu. Sad bih se još samo osvrnuo na dvije stvari vezane za Dražena Petrovića, a isključivo s namjerom da se utvrdi istina.

Prva stvar je famozna priča o finalu play-offa prvenstva Jugoslavije između Bosne i Šibenke (sezona 1982/83.). Treća utakmica (majstorica) finala, Šibenka gubi 81:82, ima loptu sa strane i dvije sekunde do kraja susreta. Ljubojević (Šibenka) izvodi loptu iz auta, dodaje Draženu Petroviću koji se okreće prema košu i puca. Lopta ne ulazi u koš i sudac Matijević, koji je bio udaljen svega metar-dva od mjesta događaja, svira kraj (na TV-u se i iz aviona vidi kako gestikulira rukama označavajući kraj susreta). Nakon toga Matijević prilazi zapisničkom stolu, vraća se na teren i sudi nepostojeći prekršaj Hadžića (Bosna) na Draženu pri pokušaju šuta. Dražen pogađa oba slobodna bacanja i Šibenka je proglašena prvakom države. No, nakon što je sutradan ta titula Šibenki oduzeta, Matijević u TV dnevniku uporno pokušava javnosti dokazati kako je prekršaj Hadžića na Draženu bio prije isteka vremena, pritom kao dokaz koristi čak i frameove (25. dio sekunde) i sve to u doba kada se na semaforima u dvoranama nisu mjerile niti desetinke sekunde. Ono što je u cijeloj ovoj priči najvažnije je činjenica da ''prekršaj'' Hadžića uopće nije ni postojao, što se na kraju krajeva prilično jasno vidi i na TV snimci. Čak je i Vlado Đurović, trener Šibenke, nakon nekog vremena priznao kako prekršaja ustvari nije ni bilo, što je u prvi tren vidio čak i sudac Matijević. Zašto je nakon toga ipak promijenio svoje mišljenje ostaje nejasno do danas. Sve ovo navodim iz razloga što se u nekim podacima još uvijek pod Draženove titule uvrštava i ovaj naslov prvaka ''osvojen'' sa Šibenkom.

Druga stvar...Dražena se stalno predstavlja kao igrača koji je prvi s ovih prostora, i Europe uopće, ''otvorio put u NBA'' svim ostalim igračima. Moram istaknuti kako Dražen nije prvi igrač iz Europe koji je otišao u NBA ligu, već je to bio Georgi Glouchkov (Phoenix Suns 1985/86.). Ako pričamo o Draženu kao prvom igraču s prostora bivše Jugoslavije koji je zaigrao u NBA ligi podsjetit ću da je Dražen u NBA ligu otišao u sezoni 1989/90., te da su iste te sezone u NBA ligi prvi put zaigrali i Vlade Divac (Los Angeles Lakers) i Žarko Paspalj (San Antonio Spurs). Dražen nije ni prvi igrač iz Europe koji je bio draftiran za neku NBA ekipu, naime na draftovima daleke '72. i '73. Portland Trail Blazersi i Los Angeles Lakersi su izabrali Krešimira Ćosića. Ako pričamo o Draženu kao igraču koji je ''otvorio Europljanima put u NBA'' podsjetit ću da je Vlade Divac od svih Europljana (ako ovdje izuzmemo Schrempfa koji ipak ''igrački'' nije Europljanin) ipak prvi proigrao, odmah nakon dolaska u Lakerse puno više je igrao od Dražena, samim time i imao bolju statistiku. Divac je s Lakersima igrao i NBA finale protiv Chicaga, te ponekad znao biti čak i najbolji igrač Lakersa u tom finalu (pored Magica Johnsona, Worthya, Greena...). Prema tome, ako već pričamo tko je ''otvorio put u NBA ligu'' onda nije u redu zaobići Divca, naprotiv.



Iako se ovdje ne bi trebalo pričati o nekom navodnom ''domoljublju'' vidim da se Toniju neke stvari neosnovano spočitavaju. Sve te ljude koji na taj način pričaju o njemu ću podsjetiti na nekoliko stvari. Toni je za reprezentaciju Hrvatske igrao na kvalifikacijama za Olimpijske igre '92. i to s upalom pluća, na Europskom prvenstvu u Grčkoj '95. je u četvrt-finalu protiv Italije (24 poena, šut 8/11, 10 skokova, 3 asistencije) zaradio šavove na ruci koji su šivani 'na živo' te je bez obzira na to, sa zavojem oko ruke odigrao polufinale protiv Litve. U pripremnim utakmicama za Olimpijske igre '96. je slomio palac lijeve ruke (Toni je ljevak) i bez obzira na to je sa zavijenom rukom odigrao cijeli turnir i praktički jedini igrao protiv Litve u prvom susretu turnira (33 poena, 11 skokova, 6 asistencija, 3 blokade). U biti od svih tih prvenstava koje je odigrala reprezentacija prije nego što su se svi igrači iz te 'starije' generacije povukli Toni je propustio samo jedno - Europsko prvenstvo u Njemačkoj '93., i to radi toga što mu je mjesec dana prije tog prvenstva na liječničkom pregledu u Chicago Bullsima otkriveno da su mu mišići jedne noge toliko oslabili da su s jednim krivim doskokom mogli puknuti i zapečatiti mu karijeru već sa 24 godine. Nakon 'smjene generacije' nakon Olimpijskih igara u Atlanti '96. Toni se JEDINI ponovo vraća u reprezentaciju i to na Europskom prvenstvu u Francuskoj '99. igrajući pritom sa Tomeljakom, Ružićem, Zadravcem, Poljakom i još nekim igračima koji su sezonu prije toga još bili odrađivali juniorski staž, dok su svi ostali ''domoljubi'' iz 'starije' generacije odbili pozive. Toliko o tome...



Kao zaključak za kraj htio bih definirati još samo ovo... Krešimir Ćosić je najveći europski centar u povijesti, Dražen Petrović je najveći europski bek-šuter u povijesti i Toni Kukoč je najveće europsko krilo u povijesti. A tko je od njih troje zaista najveći najbolje neka prosudi svatko sam za sebe.

Eto, toliko od mene...


Volio bi da se na ovaj post svojim komentarima jave svi oni koji se zaista razumiju u košarku, ali neka ti komentari budu ARGUMENTIRANI, a ne samo bezvezna osobna mišljenja klinaca koji prate košarku samo zadnjih pet godina i koji su pod velikim utjecajem svih hrvatskih medija u zadnjih 15 godina...